Evo šta kažu neke studije...
Neke studije, pa i ona iz pera Donele H. Medouz, profesora na Darmut koledžu u SAD-u, ukazuju na direktnu korelaciju između skromnih intelektualnih rezultata dece i prekomernog gledanja televizije. ''Trovanje medijima štetnije je od trovanja cigaretama'', kaže ova autorka (''Politika'', 27.septembar 1994.). U Izveštaju podnetom ministru zdravlja o televiziji i društvenom ponašanju, koji sadrži 11 studija, američki istraživači Loveri i De Fler utvrdili su da su ''određenoj deci pod određenim uslovima određeni TV-programi štetni'' (Bogdanić,1996.), što znači da su nekoj drugoj deci svakako korisni.
Krajem sedamdesetih godina, Džeri Maider, istraživač medija i suvlasnik jedne od najpoznatijih reklamnih agencija u SAD-u, objavio je knjigu pod naslovom ''Četiri razloga za ukidanje televizije'' (Jerry Mander, 1978.):
Prvi razlog nazvan je ''posredovanje iskustva'': televizija nas ograđuje od stvarnog sveta, nudeći nam svoj, veštački kreiran u očima urednika, reditelja, novinara ili montažera;
Drugi razlog je ''kolonizacija iskustva'': tim veštačkim svetom dominiraju moćne kompanije čiji je jedini cilj da nam prodaju svoje proizvode i ostvare punu kontrolu nad našim materijalnim svetom i svetom ideja. Nismo ni svesni kada posegnemo u prodavnici baš za proizvodom koji nam je nametnut reklamnom slikom i hvalospevom nevidljivog naratora, koji peva pesmu autora pod imenom: Brend Menadžer. Postali smo horda ispranih mozgova, jer ništa ne proveravamo i sve uzimamo zdravo za gotovo!;
Treći razlog je ''uticaj televizije na ljudski organizam'', i obuhvata listu fizičkih i fizioloških deformacija koje su posledica svakodnevnog gledanja u ekran. Naš kulturni sociolog, Ratko Božović, kumovao je ovoj bolesti nazvavši je ''TV-blenutitis''. Dosta je primera koji svedoče čak i o smrtnom ishodu recepijenata koji su se srodili, odnosno, previše uživeli u TV sadržaje i dopustili im da dopru čak do njihovog nervnog sistema i napadnu srce! Ova bolest ''TV-blenutitis'', po svemu sudeći, nije za zanemarivanje. Što bi se reklo bolje sprečiti, nego lečiti i decu na vreme učiti.;
Četvrti razlog nalazi se u nizu ''inherentnih nedostataka'' televizije kao komunikativnog sredstva: distorzija informacija, nedostatak preciznosti, odsustvo čulnog doživljaja, nedostatak informativnog konteksta, površnost, itd. Što znači da nije sve baš tako kako nam je medijskom iluzijom predstavljeno. Mnogo puta treba da čitamo između redova!
|